Biljka koju stalno viđamo u državnim institucijama, ogromna, neuredna, često sa zračnim korijenjem koje se širi na sve strane… Monstera deliciosa! Do nedavno mi se nije baš sviđala zbog onih zračnih korijena koji strše na sve strane, ali onda sam ugledala jednu njegovanu biljku i zaljubila se u nju.
Ukratko o biljci
Monstera delicioza (lat. Monstera deliciosa, u daljnjem tekstu monstera) poznata je i kao švicarski sir (eng. Swiss cheese plant) ili filodendron s rascjepkanim listovima. Monstera pripada obitelji Araceae, baš kao i filadendroni, ali nije filadendron. Monstere su posebna skupina biljaka koja broji čak 59 vrsta.
Monstera je porijeklom iz Srednje Amerike. Prepoznatljiva je po rupama na lišću koje se nazivaju fenestracije. Fenestracije se javljaju kod starijih biljaka nakon dvije do tri godine. Budući da biljka treba puno energije za stvaranje tih “prozora”, kada nije na jakom neizravnom svjetlu, listovi će biti bez prepoznatljivih rupica.
U kućnim uvjetima mogu narasti do 2,5 metra, dok list može doseći širinu od 60 centimetara. U prirodi narastu znatno više i mogu doseći visinu od 3,5 do 4,5 metara, a list monstere može narasti do 90 centimetara.
Postoji nekoliko kultivara monstere, a neke od njih su thai constellation, albo, half moon, mint, yellow star, green-green, white monster, itd. Iako postoje razlike u održavanju ovih biljaka, ali nijedna od njih nije preteška za održavanje.
Na primjer, thai constellation ne voli da se tlo previše isušuje, za razliku od zelene delicioze. Thai constellation ima lišće s uglavnom bjelkastim cik-cak pjegama, a ponekad je i veći dio lista cik-cak, dok albo ima zeleno bijele listove koji mogu imati različite nijanse svjetlije i tamnije zelene. U svakom slučaju, o njima će biti više riječi u drugom članku.
U biti, ako zelenu deliciosu održite na životu, neće vam biti teško održati ni neku drugu sortu. Vratimo se dakle lijepoj deliciosi!
Monstere vole propusno tlo puno hranjivih tvari, vlažan zrak, iako dobro uspijevaju i u kućnim uvjetima. Rastu brzo poput loze. Zalijevaju se kad se tlo prosuši, ovisno o uvjetima, jednom tjedno ili jednom u dva tjedna. Vole orošavanje. Monstere vani mogu biti u hladu ili u sobi s neizravnim jakim svjetlom. Izlaganje punoj sunčevoj svjetlosti spalit će lišće.
Monstera je cvjetnica i može se razmnožavati sjemenom, reznicama ili dijeljenjem korijena. Kada dostigne određenu veličinu i starost, monstera će iz korijena izbaciti novu mladu biljku. Da bi procvjetala, monstera treba biti stara dvije do tri godine i na otvorenom. Monstere rijetko cvjetaju u zatvorenom prostoru. Cvjetanje traje dva do tri tjedna kada nakon oprašivanja nastaje jestivi plod s okusom ananasa i banane.
Reznice se mogu saditi u vodu, mahovinu, mješavinu perlita, zemlje i mahovine. Zelenu monsteru lako je propagirati. Najbolje je hraniti uravnoteženom dohranom (20-20-20) tijekom vegetacije jednom ili dva puta mjesečno, ovisno o dohrani koja se koristi.
Zanimljivost o monsteri na koju sam naišla je da pod određenim uvjetima u prirodi može narasti i do 21 metar. Njeno se korijenje koristi za pletenje košara i užadi. U Južnoj Americi koristi se i kao lijek za zmijski ugriz, a pojedini dijelovi korišteni su kao lijek za artritis. Međutim, monstera sadrži netopljive kristale kalcijevog oksalata koji iritiraju kožu i unutarnje organe.
Zanimljivo je i da se monstera u vašem domu može koristiti za kontrolu vlage jer upija jako velike količine vlage iz zraka, kao i za pročišćavanje zraka od toksina i uklanjanje neugodnih mirisa. Dakle, osim što ćete se osjećati ljepše okruženi prekrasnom, raskošnom biljkom, imat ćete i dom bez vlage i neugodnih mirisa.
osobno iskustvo
Prvu monsteru deliciosu dobila sam u razmjeni biljaka. Bila je to beba s tri lista, rasla je poput izdanka iz zemlje. Ta beba jako napreduje. No, budući da sam bila nestrpljiva, kupila sam veliku deliciosu s već formiranim fenestracijama. I ona dobro napreduje. Kad je stigla kod mene, jedan list je još bio jarko zelen, tek otvoren.
Nakon nekog vremena presadila sam ju i u teglu zabila veliki štap (više je ličilo na motku nego na štap) kao oslonac. Vratila sam je na policu gdje je bila prije presađivanja, a štap je dodirivao zid. Nekako sam ga zabila u teglu pod kutom. Nakon jednog dana vidim da štap ne dodiruje zid, već je od zida odvojen 1-2 centimetra.
I tako svaki dan kad se probudim i pogledam biljku, štap je u drugom položaju. Znam, nisam ga dobro namjestila, a umjesto da štap drži biljku, biljka drži štap. Ali što se može dogoditi?
Sutradan opet ples, a ja ne mogu naći vremena da to popravim. U međuvremenu je monstera bila marljiva i iščupala je štap do kraja. Izvlačim štap, pokušavam ga nekako zavezati za čavao na zidu, ali ne ide. Povučena je, ne prema prozoru, već prema izlaznim vratima iz sobe, iza kojih je hodnik bez prozora i rasvjete.
Sada je u tegli u polu-visećem položaju, čeka da kupim štap mahovine ili kokosovog vlakna da je pričvrstim. Nikada nisam imala tako nemirnu biljku! Nadam se da neće do tad pobjeći kod susjeda!
O autorici
Ja sam Milica Arsić iz Kruševca, Srbija. Cvijeće sam zavoljela jos kao mala kada sam mami pomagala oko njenog sobnog cvijeća. Ljubav prema prirodi me navela da završim inženjerstvo zaštite životne sredine, što me još više približilo istraživanju i eksperimentiranju sa cvijećem.
Smatram da cvijeće u našim domovima uz to što uljepšava prostor, održava i vezu sa prirodom koja u gradovima nestaje velikom brzinom. O cvijeću sam prvo učila od majke i bake, a sada već imam poprilično iskustva sa uzgajanjem različitih vrsta. Volim prirodu, i kad god imam prilike rado provodim vrijeme vani.