Suncokret (Helianthus annuus) mnogima je simbol ljeta, svjetlosti i životne radosti. Njegovi veliki, zlatni cvjetovi okreću se prema suncu i prizivaju toplinu u svaki vrt ili polje.
No, ova biljka nije samo ukras – ona ima nevjerojatnu sposobnost da čisti tlo od teških metala i čak apsorbira radioaktivne tvari.
Fitoremediacija
Fitoremediacija je proces kojim biljke pomažu u uklanjanju zagađivača iz tla, vode i zraka. Suncokreti su jedne od najpoznatijih biljaka koje se koriste u ovom procesu jer imaju sposobnost da svojim korijenjem upijaju teške metale poput olova, arsena, kadmija i radionuklida poput cezija-137 i stroncija-90.
Suncokreti nakon katastrofa
Ova je nevjerojatna sposobnost suncokreta došla u fokus svjetske javnosti nakon dvije velike nuklearne nesreće:
- Černobil (Ukrajina, 1986.): Nakon eksplozije nuklearnog reaktora, suncokreti su posađeni oko kontaminiranog područja kako bi pomogli u upijanju radioaktivnih elemenata iz tla i vode. Njihova upotreba nije bila rješenje svih problema, ali su bili jedan od alata u procesu ozdravljenja okoliša.
- Fukušima (Japan, 2011.): Isti princip primijenjen je i nakon tsunamija i nuklearne katastrofe u Japanu. Lokalne zajednice sadile su suncokrete kao simbol nade, ali i kao konkretan korak prema sanaciji tla.
Kako djeluju?
Suncokreti imaju snažan korijenski sustav koji brzo prodire u tlo i upija kontaminante. Neki od tih zagađivača zadržavaju se u tkivu biljke, dok se drugi transformiraju ili vežu na način da više nisu mobilni u okolišu.
Važno je naglasiti da takvi suncokreti – nakon apsorpcije štetnih tvari – nisu sigurni za konzumaciju. Njihova uloga je isključivo ekološka, a nakon upotrebe se zbrinjavaju kao opasni otpad.
Ljepota s razlogom
Iako ih najčešće povezujemo s estetikom, suncokreti nas podsjećaju da priroda ima svoje alate za obnovu.
U svijetu u kojem su klimatske promjene i industrijsko zagađenje sve prisutniji, ovakve biljke su više nego dobrodošle – one su saveznici.