Neke priče ne započinju iznenada — one su tihe, spore i rastu iznutra. Tako i ova: priča Marine Badenić Jug koja je jednom prilikom odlučila pružiti pažnju zanemarenom kaktusu, ne znajući da će je upravo taj čin odvesti na duboko osobno putovanje.
Danas u Zentusu stvara zen vrtove u kojima se susreću biljke, pijesak, kamenje i tišina. Njezin rad nije samo estetski – on je oblik introspekcije, meditacije i poziv da usporimo i pogledamo prema unutra.
Kako je započela Vaša ljubav prema biljkama? Sjećate li se svog prvog susreta s kaktusom?
Rekla bih da nije započela, već je dio mene oduvijek. Imam to divno iskustvo da sam rođena i odrasla na selu, pa je ta ljubav prirodno imala neograničen prostor za rast. Mogućnost da od kada znaš za sebe možeš biti u kontaktu s biljkama, igrati se u livadama, penjati po drveću ili učiti saditi vrt, je za mene neprocjenjiva.
Apsolutno se ne sjećam svog prvog susreta s kaktusom. No sjećam se susreta s kaktusom koji je u meni potaknuo ovo cijelo putovanje. Nije tu zapravo bilo ničeg posebnog. Samo jedan
zanemareni kaktus kojemu sam odlučila dati malo više pažnje.
Zašto baš kaktusi? Što Vas kod njih posebno privlači kao biljnih bića?
Nije bilo nekog određenog ciljanja. Ali dogodio se taj jedan susret, kao što sam rekla, u kojem sam odlučila da ću svoju pozornost dati kaktusu koji je ostao zanemaren i tako je to krenulo.
Željela sam vidjeti mogu li mu stvoriti uvjete za život koji će mu omogućiti daljnji rast. Koliko on zapravo može narasti? Hoće li ikada procvjetati? Hoću li možda otići u pogrešnom smjeru pa možda ugine? Hrpa pitanja na koje sam željela dobiti odgovore kroz vlastito iskustvo.
Kako sam počela istraživati i učiti što i kako s kaktusima tako su me sve više privlačili. Ta njihova izdržljivost, a s druge strane krhkost. Pa toliko različite potrebe, ovisno o vrsti i genetskim zapisima koje nose u sebi iz svojih izvornih staništa. Otkrili su mi nepresušan izvor za učenje.
Još uvijek učim o njima ali paralelno i o sebi. I to je simbioza u kojoj naprosto uživam.
Otkuda ideja za spajanje kaktusa i zen vrtova? Kako se rodio taj koncept?
Imala sam priliku upisati jedan obrazovni program mikrokvalifikacije. Program je imao koncept da učimo na primjeru vlastitog poslovnog projekta. I tako sam se dovela u situaciju da sam morala pokušati prenijeti ljudima zašto se bavim kaktusima i zašto baš njih biram za svoj projekt.
Sjećam se samo da sam rekla nešto u smislu: „Želim da drugi mogu iskusiti taj mir koji ja osjećam kada brinem o kaktusima.“ Nikada neću zaboraviti zbunjenost ljudi u prostoriji kada sam iznijela ideju da spojim kaktuse i zen vrtove (smijeh). Jedna od najboljih energija koju sam osjetila u životu.
Što za Vas znači zen vrt? Je li to više estetski ili duhovni prostor?
Definitivno oboje. Moji zen vrtovi su vizualna simulacija stanja duše. A estetika je alat kojim duša pokušava prikazati sebe vanjskom svijetu. Eto, ako to mogu tako opisati.
Kako izgleda proces izrade jednog „zen“ vrta? Od ideje do gotovog proizvoda?
Postoji temeljni proces realizacije – posadiš kaktus, staviš kamen, dodaš pijesak. No, zapravo niti jedan zen vrt nema isti proces nastanka. Ponekad krenem od kaktusa pa njemu tražim
prikladan kamen. Ponekad je suprotno. Dogodi se da naiđem na fantastičan kamen i onda danima razmišljam koji bi kaktus najbolje išao uz njega. Ima i situacija kada sve stavim na mjesto i onda mi se zapravo ne svidi kako se „tuku“ boja pijesak i boja kaktusa pa sve rastavim i krenem u novo promišljanje.
I to je suštinski dio koji mi trenutačno donosi najveće zadovoljstvo i mir – promišljanje, traženje i maštanje o gotovom vrtu.
Kakve reakcije najčešće dobivate od ljudi koji prvi put vide Vaše minijaturne vrtove?
Do sada je to uvijek bila pozitivna energija. Neki su samo površno znatiželjni, neke privuče izgled ali ne idu u dublju analizu, neki budu oduševljeni takvom nesvakidašnjom idejom. Ali sve u svemu, reakcije imaju pozitivan predznak. Barem s moje strane gledišta (smijeh). Možda bi zapravo bilo bolje pitati direktno ljude da dobiješ stvarni odgovor.
Koristite li neke simbole ili namjerne kompozicije u dizajnu? Postoji li neka skrivena poruka u svakom vrtu?
Upravo suprotno. Trudim se da sve zadržim jednostavnim i otvorenim. Štoviše, kada zen vrt nađe svog vlasnika, potičem ljude da sami ostvare interakciju s njim, da premještaju kamenje,
crtaju po pijesku iznova i iznova, presade kaktus na drugo mjesto ako žele. Da se upute u taj proces promišljanja, istraživanja što njima najbolje odgovara. Jer tako zapravo svoj fokus s vanjskog svijeta prebacuju na unutarnji, na sebe.
A jedino se tu nalaze skrivene poruke koje možda to više ne žele biti ili više nema potrebe za njima.
Imate li omiljeni kaktus ili sukulent koji Vam uvijek nađe mjesto u radovima?
Ne. No, svakako gledam da ne koristim kaktuse i sukulente koji su malo „težeg“ karaktera da se tako izrazim. Dakle, one za koje znam da će uginuti od jednog prekomjernog zalijevanja ili će napraviti dramu od jednog prejakog izlaganja suncu.
Koliko je važno održavanje ovih vrtova? Treba li im puno pažnje ili upravo suprotno?
Koliko je važno održavanje nas samih? Ako ćemo površno, zaliješ tu i tamo, staviš negdje gdje ima niti premalo niti previše svjetlosti i OK, preživljavat će. Želimo li više od preživljavanja? Da? Onda se treba držati odgovora na protupitanje.
Kako doživljavate rad s pijeskom, biljkama i grabljicama? Nalazite li i Vi unutarnji mir dok ih stvarate? Jesu li ovi vrtovi i svojevrsna meditacija za Vas?
To je rad koji mi uvijek daje osjećaj povezanosti s prirodom, čak i u periodima kada si dopustim da me obaveze svakodnevnog života koče u tome da odem u prirodu. Definitivno, i ranije sam spomenula da je uvijek prisutan mir u meni kroz rad s kaktusima. Tako da je vrijeme provedeno s kaktusima i mir koji dolazi s tim zasigurno moj način mentalne meditacije.
Imate li savjet za one koji žele unijeti više smirenosti i prirode u svoj dom, ali ne znaju odakle početi?
Počni od sebe! Razmisli koliko vremena, znanja i truda možeš dati biljkama i to neka bude prva vodilja kod odabira. Zatim od prostora kojim raspolažeš. On će dodatno iskristalizirati odabir. Nemoj počinjati od savršene fotografije prostora, ukalupljenih stilova, konzumerizma.
To je začarani krug u kojem nikada nismo istinski sretni. Jer stvorimo nerealna očekivanja koja ne vibriraju s našim sposobnostima. To za posljedicu umjesto sreće donosi razočaranje kada biljka recimo ugine. Ili još gore, zaključak da nemaš „zelenu ruku“. Ne mogu se složiti nikako s tom tvrdnjom. Smatram da svi imamo „zelenu ruku“ samo moramo biti objektivni i otkriti za koje biljke instinktivno, a o kojima moramo više učiti. Evo, na primjeru mene osobno, ja se ne snalazim baš s orhidejama. U ovih 15 godina od kako sam došla u doticaj s njima uspjela sam na životu održati 3, i ne izgledaju optimistično. A zapravo sigurno mogu bolje, samo kada bih se potrudila više naučiti o njima.
I za kraj – što ste Vi osobno naučili o sebi otkad ste krenuli tim putem biljaka i unutarnjeg mira?
Da sam ogromni neistraženi prostor (smijeh). Kada maknemo očekivanja vanjskog svijeta i skinemo masku ega te iskreno pogledamo u sebe vidimo da se gotovo ne poznajemo.
I to je još jedan pokretač zbog kojeg će ova priča ići dalje. Svaka nova ideja, proizvod te suradnja će istovremeno biti i poticaj i rezultat rada na sebi.
U svijetu u kojem je stalna žurba postala norma, Marinini zen vrtovi podsjećaju nas na snagu jednostavnosti. U svakom kaktusu, u svakom zrncu pijeska i potezu grabljica skriva se prostor za mir, za prisutnost, za nas same.
Zentus u jednu ruku nije gotov proizvod, već otvorena pozivnica: da dotaknemo prirodu, promijenimo perspektivu i — bar na tren — budemo ovdje i sada.
Pogledajte čarobne zen vrtove i zapratite Zentus na Facebooku i Instagramu.
Fotografije: Marina Badenić Jug
