Skrivena u srcu Baranje, ova kuća za odmor spaja tradiciju, prirodu i održivost u jednu harmoničnu cjelinu. Biljkin otac, zaljubljenik u biljke, permakulturu i etnologiju, ispričao nam je kako je njegova ljubav prema zelenilu počela još u osnovnoj školi i kako je tijekom godina prerasla u životnu filozofiju.
Kuća Biljkinog oca nije samo kuća i vrt – to je priča o očuvanju tradicije, poštovanju prirode i stvaranju prostora koji potiče povezanost s okolišem.
Kako je počela Vaša ljubav prema biljkama i prirodi?
Vjerujem da se rodila još u osnovnoj školi, gdje sam išao na ekologe. Tamo smo brinuli o biljkama i akvariju te redovito sudjelovali u akcijama prikupljanja starog papira, što je tada bio gotovo jedini oblik recikliranja. Od prikupljenog novca odlazili smo na izlete u prirodu – primjerice na Papuk ili u Erdut – a posjetili smo i tvornicu papira u Belišću. Veliku ulogu imala je i moja majka, koja je cvjećarka, pa je dom uvijek bio pun zelenila. Takav je i danas.
Sjećate li se svoje prve biljke ili vrta koji ste sami stvorili?
U prvim godinama života u Zagrebu često sam se selio pa nisam kupovao biljke. Prva koje se sjećam je kroton – upečatljiva biljka koja uopće nije jednostavna za uzgoj. Ipak, u mom se stanu neobjašnjivo dobro razvijala. Kasnije sam otišao na razmjenu u Italiju, a kroton je ostao na čuvanju kod susjede.
Što Vas je najviše privuklo permakulturi?
O permakulturi u početku nisam znao gotovo ništa. U taj svijet uvela me prijateljica i kuma. Kad se stvorila prilika da imam vrt, odmah sam znao da želim uzgajati povrće po tim principima. U međuvremenu sam dosta čitao i prošao edukaciju o šumskom vrtu.
Kako biste ukratko objasnili što je permakultura nekome tko se s njom tek susreće?
Permakultura je način života u kući s okućnicom, temeljen na nizu principa – od zoniranja vrta, skupljanja vode, kompostiranja i malčiranja, do poštivanja dobrih i loših biljnih susjeda i uključivanja životinja.
Koji su Vam najdraži principi koje primjenjujete?
Prilagodio sam ih svojoj situaciji. Budući da je riječ o kući za odmor, vrt se nalazi nešto dalje nego što bi bio da u kući živim stalno. Redovito ga malčiramo kako bi korov što manje rastao, pazimo koje povrće sadimo zajedno, gnojimo prirodno i isto tako se borimo protiv nametnika.
Može li se permakultura primijeniti i na malim prostorima – balkonima, urbanim vrtovima?
Može, svakako! Upravo primjeri koje sam spomenuo odličan su početak.
Kako je nastala ideja da spojite tradicijsku arhitekturu i zelenilo u kući za odmor?
Kuću sam pronašao na oglasniku, a odmah su se počele rojiti ideje. Bio je to projekt koji je objedinio moje interese i iskustva. Kao etnologa oduševila me sama kuća i namještaj koji je došao s njom, a iskustvo u turizmu pomoglo mi je osmisliti jedinstven proizvod. Biljke su se prirodno uklopile – moja urbana džungla preselila se u ruralni prostor.
Što u Vašem vrtu najviše oduševljava goste?
Vrt je tek ovog proljeća dobio svoju finalnu formu. Većina biljaka posađena je od nule, iako sam imao i neke prošlogodišnje zalihe koje su se već mogle dijeliti. Ove jeseni planiram ozbiljniju sadnju, s naglaskom na manje poznate vrste.
Goste najviše oduševi mir koji dožive izlaskom u vrt – raznolikost boja i formi, cvrkut ptica i let leptira.
Koje biljke dominiraju vanjskim prostorom i zašto ste ih odabrali?
U hladu dominiraju hoste i paprati, dok sunčane dijelove krase ehinaceje, stolisnik, rudbekije, sporiš i razne ukrasne trave.
Na koji način boravak kod Vas potiče ljude da se više povežu s prirodom?
Pokazujemo da prirodu mogu unijeti i u vlastiti dom ili vrt stvaranjem zona koje privlače kukce i ptice. Primjerice, ako volite leptire, posadite ljetni jorgovan – oni ga obožavaju. Trudio sam se oblikovati vrt tako da ne bude prestrogo formalan, ali da ima jasne puteljke od opeke, dvije terase i jedno ložište.
Kako Vaša kuća i vrt odražavaju lokalnu tradiciju?
Kuća je izgrađena 1904. godine i tipičan je primjer panonske arhitekture – usko pročelje i dugačko dvorišno krilo, jer se porez plaćao po širini kuće. Građena je od ćerpiča (nepečene cigle) i pečene opeke. Duž cijele kuće proteže se trijem ili ganjak, koji služi i kao zaštita od sunca i kiše. Biljkama ondje savršeno odgovara jer dobivaju optimalnu količinu svjetla. Prostoriju za druženje obnovili smo zemljanom žbukom, jednim od tradicijskih materijala.
Iako u vrtu prevladavaju autohtone vrste, ne odolijevamo ni ponekim egzotičnijim biljkama koje uživaju u blagoj klimi.
Koje ste stare tehnike ili biljne sorte željeli sačuvati i prenijeti kroz svoj projekt?
Od starih tehnika izdvojio bih upravo zemljanu žbuku, koja je rijetkost, ali još uvijek živi zahvaljujući entuzijastima u Baranji. U voćnjaku sam zatekao više sorti, no neke nisu bile u dobrom stanju ili na prikladnom mjestu pa smo ih morali ukloniti. Tako smo, primjerice, maknuli mušmulu i stari dud, ali su dunje ostale. Planiram posaditi još pokoji dud jer su oni nekad bili sveprisutni u našim krajevima.
Koliko Vam je važna samoodrživost – i kako je postižete u praksi?
Izuzetno mi je važna. Posebno inzistiram na odvajanju otpada, iako nije uvijek lako jer dio gostiju nije naviknut na to. Kompostiranje nam je također bitno jer ga kasnije koristimo u vrtu. Pokušavamo štedjeti i druge resurse – grijanje uključujemo i gasimo putem wifija, a klima uređaj koristimo minimalno zahvaljujući debelim zidovima i trijemu.
Što ste naučili od biljaka?
Prije svega – strpljenju. Neke rastu sporije nego bismo željeli, druge napadnu nametnici, treće stignu u lošijem stanju pa im ne možemo pomoći. Biljke nas uče i zdravlju, i boljem raspoloženju. Često su nam saveznici, ali s nekima ipak treba postupati s oprezom.
Kako bilje i vrt utječu na Vaše mentalno zdravlje i svakodnevicu?
Radim kao nastavnik talijanskog jezika – posao mi je ispunjen interakcijama, podražajima i ponekad stresom. Vrt mi pomaže procesuirati sve te dojmove i odmoriti glavu kako bih mogao bolje funkcionirati.
Imate li omiljeni trenutak u danu vezan uz vrt?
Podjednako volim jutro i večer. Ujutro, kada se osjeti svježina i rosa, idealno je započeti dan. Navečer pak dolazi smiraj uz zalazak sunca.
Koji savjet biste dali nekome tko tek kreće u vlastiti zeleni projekt, bez puno iskustva?
Ne treba očekivati savršenstvo. Svaki početak sastoji se od pogrešaka, ali upravo one vode do divnog vrta. To je proces učenja u kojem uvijek ima mjesta za napredak. Bolje je krenuti s manjim dijelom pa ga kasnije širiti, prateći uvjete i prilagođavajući sadnju.
Gdje vidite sebe – i svoj vrt – za 10 godina?
Teško je reći. Prije 10 godina ne bih mogao ni zamisliti da ću živjeti u Osijeku i imati kuću s vrtom na selu. Danas sam siguran da će me ovaj projekt motivirati još dugi niz godina.
Zaključak
Ova baranjska oaza pokazuje da vrt može biti mnogo više od uređenog prostora – on je učitelj, utočište i inspiracija. Spoj tradicijske arhitekture, održivih praksi i ljubavi prema biljkama stvorio je mjesto koje gostima nudi mir, ljepotu i priliku da se ponovno povežu s prirodom.
Bilo da tek krećete u vlastiti zeleni projekt ili već imate iskustva, ova priča podsjeća da su strpljenje, otvorenost i poštovanje prema prirodi ključ za stvaranje prostora koji živi – zajedno s nama.
Više o Kući Biljkinog oca možete saznati na webu, Instagramu i Facebooku.
Fotografije: Josip Kos