Jesen u našim krajevima oduvijek je bila vrijeme obilja, ali i posebnoga ugođaja u domu. Jedan od prizora koje mnogi pamte iz djetinjstva jesu dunje položene na ormare, police ili prozorske daske, gdje su širile svoj prepoznatljiv miris. Ova jednostavna praksa ima dublje korijene – spaja praktičnost, estetiku i simboliku.
Miris doma prije osvježivača zraka
Prije nego što su postojali mirisi u bočici i svijeće s aromama, ljudi su koristili ono što im je priroda nudila. Dunje, poznate po intenzivnom, osvježavajućem mirisu, služile su kao prirodni osvježivači zraka. Stavile bi se na visoko mjesto – najčešće na ormar – kako bi njihov miris ispunio prostoriju i stvorio topao, domaći ugođaj.
Plod pun simbolike
Dunja u narodnoj tradiciji nosi snažnu simboliku. Smatrana je plodom ljubavi, sreće i plodnosti, zbog čega se često povezivala s blagostanjem obitelji. U nekim krajevima Hrvatske i Balkana dunja se darivala mladencima ili stavljala na svadbeni stol kao simbol sretna i plodna braka. Time je dunja dobila mjesto ne samo u kuhinji, nego i u duhovnom životu zajednice.
Praktični razlozi običaja
Osim simbolike i mirisa, dunje su bile i vrlo praktične. Budući da su tvrde, otporne i mogu dugo stajati bez kvarenja, savršeno su odgovarale ulozi ukrasa. Kako nisu bile omiljene za konzumaciju sirove zbog svoje opore teksture, često su se ostavljale da dozriju ili se kasnije koristile za pripremu kompota, pekmeza, rakije ili aromatičnih slastica. U međuvremenu, krasile su dom.
Dunja kao pokazatelj obilja
U vremenu kada je urod bio važan znak sigurnosti i bogatstva, izlaganje plodova u kući imalo je i društvenu ulogu. Nekoliko lijepih dunja na ormaru ili polici bile su pokazatelj uspješne godine i zahvalnosti za darove prirode.
Trag običaja danas
Iako su moderni osvježivači zraka i mirisne svijeće potisnuli ovaj stari običaj, dunja na ormaru i dalje izaziva nostalgiju. U mnogim kućanstvima, posebice u ruralnim krajevima, još uvijek se može vidjeti žuti plod koji u jesen krasi dom. Za mnoge je to podsjetnik na djetinjstvo i toplinu bakine kuće.
Zaključak
Običaj stavljanja dunja na ormar spaja sve ono što karakterizira odnos naših predaka prema prirodi – praktičnost, estetsku osjetljivost i bogatstvo simbolike.
Dunja nije bila samo voće, nego i dio jesenske priče o domu, obitelji i obilju. I danas, kada u domu zamiriše dunja, vraća nas u neka sporija i jednostavnija vremena, podsjećajući nas da priroda često nudi najbolje ukrase i najljepše mirise.