Dieffenbachia Camille! Prelijepa difenbahija niskog rasta. Iako Dieffenbachia Camille (latinski Dieffenbachia seguine ‘Camille’; u daljnjem tekstu difenbahija) nije teška za održavanje, prije par mjeseci sam jednu zamalo ubila.
Ukratko o biljci
Prvo nešto općenito o Dieffenbachia Camille.
Dieffenbachia Camille potječe iz tropskih šuma Kariba i Južne Amerike. Listovi su veliki sa svijetlo zelenim rubovima i kremasto bijelim središtem. Ova difenbahija može narasti do približno 90 cm.
Difenbahija u prirodi živi ispod velikog drveća u vlažnim gustim džunglama, u vrelom i zaparenom okruženju. Međutim, nije potrebno od doma napraviti džunglu kako bi uzgajali difenbahiju.
Potrebno joj je jako indirektno svjetlo i najbolje je držati je na istočnom ili sjevernom prozoru. Ako se nađe na direktnom suncu izgore joj listovi. Iako potiče iz kišnih šuma, difenbahija ne voli biti u mokroj zemlji i dolazi do truljenja. Zalijeva se kada se zemlja osuši. Tijekom perioda vegetacije u proljeće i ljeto potrebe za vodom su veće, ali treba pažljivo zalijevati da ne bude natopljena. Idealna temperatura za difenbahiju je od 16ºC do 27ºC.
Preko ljeta, tijekom sparnih dana, može se iznijeti van u hlad. Ne smije se držati na temperaturi ispod 15ºC jer je osjetljiva na nisku temperaturu i gubi donje listove ako se nalazi blizu hladnog prozora. Idealna vlažnost zraka za ovu biljku je između 60% i 80%. Najbolje za održavanje razine vlage je ovlaživač. Međutim, umjesto njega se moze staviti tegla s difenbahijom na posudu sa šljunkom i vodom odakle će polako isparavati voda.
Idealna zemlja je bogata organskom materijom i rastresita. Može se koristiti zemlja za afričke ljubičice ili mješavina perlita i tresetne mahovine. Tijekom perioda vegetacije najbolje je koristiti balansiranu tekuću prihranu (20-20-20).
Može se razmnožavati reznicama ili izdancima. Reznice se užiljavaju u vodi. Kada biljka dostigne određenu starost i ima odgovarajuće uvjete počet će puštati mlade iz zemlje. Tijekom presađivanja mlade se biljke mogu odvojiti.
Osobno iskustvo
Prije par mjeseci sam u razmjeni biljke dobila Diffenbachia camille pelcer, izvučen iz zemlje sa već formiranim korijenom. Pelcer sam prvo stavila u vodu da se oporavi od putovanja pošto su listići malo klonuli. Nakon što se biljka uspravila zasadila sam je u kupljenu zemlju za cvijeće i obilno zalila. To je bila moja prva difenbahija i nisam znala da ne voli natopljenu zemlju.
Nakon par dana, najstariji list je počeo žutiti, pomislih od stresa presađivanja i putovanja. Međutim, kako su dani prolazili tako je sve više listova žutilo dok na kraju nije ostao samo jedan list. Mislila sam da je gotova.
Presijekla sam stabljiku na pola, i gornju polovincu stavila u vodu s Pothosom. Nakon tjedan dana počeli su izbijati korijenčići. Mjesec dana nakon toga sam je prebacila u zemlju.
Oporavila se, raste, konačno! Preživjela je i polako napreduje. Sada je zalijevam jednom do dva puta tjedno, ovisno o tome kad se osuši gornji sloj zemlje u tegli.
Što se tiče vlažnosti, nalazi se pored teglica u kojima se žile druge biljke u kuhinji. Možda nije baš 60% vlage, ali napreduje tako da je najvjerojatnije zadovoljna uslovima.
O autorici
Ja sam Milica Arsić iz Kruševca, Srbija. Cvijeće sam zavoljela jos kao mala kada sam mami pomagala oko njenog sobnog cvijeća. Ljubav prema prirodi me navela da završim inženjerstvo zaštite životne sredine, što me još više približilo istraživanju i eksperimentiranju sa cvijećem.
Smatram da cvijeće u našim domovima uz to što uljepšava prostor, održava i vezu sa prirodom koja u gradovima nestaje velikom brzinom. O cvijeću sam prvo učila od majke i bake, a sada već imam poprilično iskustva sa uzgajanjem različitih vrsta. Volim prirodu, i kad god imam prilike rado provodim vrijeme vani.