Epipremnum aureum: vjerni suputnik

Dok čekamo da Pink Princess sramežljivo otvori novi list, pričajmo o još jednoj biljci koja raste mnogo brže. Epipremnum aureum koji je poznat kao zlatna loza, zlatni pothos ili vražji bršljan. Zlatna loza također pripada obitelji aroidnih biljaka. Brzo raste i odlična je za početnike jer ne zahtijeva posebnu njegu.

Ukratko o biljci

Voli jaku neizravnu svjetlost, ne previše zalijevanje, rahlu zemlju, ovisno o načinu prihranjivanja jednom do dva puta mjesečno tijekom vegetacije. U prirodi se uz pomoć zračnog korijenja penje po drveću, pri čemu listovi mogu doseći širinu od 45 cm i duljinu do 100 centimetara. Zlatna loza porijeklom je sa Salomonskih otoka.

Ovdje, u kućnim uvjetima, listovi su mnogo manji, dosežu duljinu od samo 10 centimetara. Listovi su zlatnozeleni ovisno o količini svjetlosti koja dopire do biljke. Kada je izložena jakom svjetlu, listovi imaju više žutu boju, dok mogu biti gotovo potpuno zeleni kada je biljka na tamnijem mjestu.

Iako voli jaku svjetlost, direktna sunčeva svjetlost uvenut će lišće zlatne loze, pa ju je najbolje smjestiti na mjesto s jakim neizravnim svjetlom bez ili s vrlo malo izravnog sunca.

Osim prekrasnih listova, zlatna loza ima stabljiku koja je dovoljno fleksibilna da se može omotati oko različitih oblika držača za cvijeće. Možete ga poduprijeti drzačem u obliku ljestvi, omotati oko žice u obliku srca ili ga pustiti da slobodno pada s visoke police.

Ova puzavica se lako razmnožava reznicama koje se mogu saditi u vodu ili direktno u zemlju. Važno je samo da na dijelu stabljike koji je u vodi postoji čvor (eng. node) na kojem može biti, ali i ne mora biti već izrasli zračni korijen. Nakon 2-3 tjedna pelcer se već može saditi u tlo. Nakon presađivanja u zemlju prvo će rasti korijen dok se ne napuni posuda, a zatim će biljka početi puštati nove listove.

Osobno Iskustvo

Što se tiče mog iskustva sa zlatnom lozom, imam je oduvijek. Otkad sam se preselila zbog studija, sa sobom sam uzela i teglu zlatnih loza. U jednu teglicu posađene su četiri biljke koje su u početku pravile lijepu pomutnju, a sada njima mogu prekriti cijeli zid.

Jako brzo raste, nikad nije loše reagirala na šišanje (a šišana je puno puta). S godinama sam se selila, prvo nakon studija, a kasnije iz manjeg u veći stan, I zlatna loza je bila i premalo i previše zalijevana tokom mnogih selidbi. No, sve je to preživjela, a nakon što je dobila svoje stalno mjesto, nastavila je rasti brže nego ikad s gotovo svim žutim listovima.

jeste li znali?

Zanimljivost zlatne loze je ta da se može koristiti kao hormon rasta tijekom propagacije reznica. Dok korijenje zlatne loze raste u vodi, ono u vodu ispušta hormon rasta, a ako je u istoj tegli s njom još jedna biljka, ta će druga biljka brže pustiti korijenje.

Kad sam prvi put čula za to, morala sam isprobati. U jednu teglu stavljam tradescantiu (Tradescantia nanouk) sa zlatnom lozom, a u drugu samo tradescantiu. Tradescantia koja je bila u tegli sa zlatnom lozom pustila je korijenje nakon 5dana, a ova koja je bila sama nakon 12 dana. Nakon toga sam probala s drugim cvijećem i uvijek isti rezultat, biljka sa zlatnom lozom brže je pustila korijenje. A sad, kad nešto treba uzgajati, mora ići u teglu sa zlatnom lozom.