Echinopsisi su jedna od najpopularnijih i najlakših vrsta kaktusa za uzgoj. Ovi nepretenciozni, ali očaravajući kaktusi odličan su izbor za sve koji žele zakoračiti u svijet kaktusa a nemaju prethodnog iskustva.
Porijeklo i prirodno stanište
Echinopsisi su porijeklom iz Južne Amerike, dok im naziv potječe od riječi Echinos (jež) i Opsis (izgled). Rastom, ovisno o vrsti, imaju raspon od malih, loptastih biljaka do prilično velikih drvolikih divova.
Mogu rasti pojedinačno ili u skupinama gdje se vole gužvati.
U prirodnom staništu preferiraju pjeskovite i kamenite podloge, stoga obično rastu na obroncima i u pukotinama stijena te na pustinjskim travnjacima.
Sve vrste imaju vlaknasto korijenje i trebaju dobro dreniranu podlogu kako bi se izbjeglo truljenje. Neke stupaste vrste ponekad se mogu pronaći među grmljem u vlažnijim staništima.
Cvatnja
Poznati su po velikim, upadljivim cvjetovima nalik trubi. Strukturno cvjetovi su ljevkastog oblika koji započinje dlakavo – vunastom stapkom. Iz nje se otvara divna cvjetna glava koja dolazi u mnogim varijacijama boja, čemu je uvelike doprinijela njihova hibridizacija.
Upečatljivi cvjetovi se najčešće otvaraju rano ujutro ili uvečer te traju između 24 i 36 sati.
Uzgoj i njega
Kada govorimo o njihovom uzgoju, valja se držati određenih smjernica koje nam uvelike mogu pomoći da uzgojimo zdrav i sretan kaktus koji će svoje zadovoljstvo pokazati kroz cvatnju očaravajućim cvjetovima.
Cijene intenzivno sunce tijekom vegetacijske sezone. Ako je moguće, premjestite ih na otvoreno od proljeća do jeseni, ali ih polako privikavajte na sunce kako bi spriječili opekline. Zimi je savršeno mjesto blizu najsvjetlijeg prozora.
Kada govorimo o zimskom periodu, svakako je tu najveći fokus na temperaturu u vrijeme mirovanja. Echinopsisi mogu podnijeti manje temperaturne minuse. U slučaju dobivenih ozeblina najčešće taj dio odumre i postane tvrd, odnosno nastaje ožiljak s kojim biljka dalje nastavlja živjeti.
No, kada govorimo o takvim zimskim uvjetima treba imati na umu da će preživljavanje biti moguće ako nema dugotrajnog izlaganja vlazi koja bi potaknula truljenje.
Kao i mnogi drugi kaktusi preferiraju sušenje zemlje između dva zalijevanja. Međutim, kada zalijevate preporučuje se obilno zalijevanje kako bi voda ušla što dublje u tlo. Ali pazite da se voda ne zadržava predugo na dnu tegle. Stoga je važan korak odabrati dobro dreniranu podlogu koja će pružiti što sličnije uvjete onima u prirodi.
Razmnožavanje
Echinopsisi su kaktusi vrlo jednostavni za daljnje razmnožavanje. Vole puštati mladunce na sve strane. Često, dok se još drže za matičnu biljku, puštaju korijenje i daju znak da su spremni za sadnju. Izdanke odrežite što bliže matičnoj biljci, na najužem mogućem mjestu.
Ako razdvajanje od matične biljke baš i ne prođe planski pa se mladunac ošteti u području korijenja, ne brinite. Ostavite ga nekoliko dana na zraku da se rana osuši i zacijeli.
Posadite ga, ali nema zalijevanja nekih desetak dana. Tako ćete rani osigurati lakšu prilagodbu na tlo i spriječiti truljenje.
Zaključak
Echinopsisi su pravi dokaz da biljka ne mora biti zahtjevna da bi bila spektakularna. Njihova otpornost, jednostavnost uzgoja i veličanstveni cvjetovi čine ih idealnim suputnikom svakome tko želi unijeti dašak pustinjske poezije u svoj dom ili vrt.
Uz malo pažnje i razumijevanja, ovaj “ježoliki” kaktus može postati ne samo ukras nego i vjerni podsjetnik da ljepota često dolazi u najtišim, najnepretencioznijim oblicima.
Fotografije: Marina Badenić Jug