Miris pečenih sjemenki, jarke narančaste nijanse i neizostavni jesenski prizor na tržnicama – bundeve su mnogo više od sezonskog ukrasa. Ova biljka krije bogatu povijest, mnoštvo sorti i zanimljive priče koje se protežu od drevnih civilizacija do modernih vrtova.
Podrijetlo i povijest
Bundeva (Cucurbita spp.) potječe iz Srednje i Južne Amerike, gdje su je uzgajali još prije više od 7.000 godina. Arheološki nalazi iz Meksika i Perua pokazuju da su domorodačka plemena koristila bundeve ne samo kao hranu, već i kao posude, spremnike za vodu i ukrase.
U Europu su stigle nakon Kolumbova putovanja u 16. stoljeću i brzo postale popularne zbog svoje izdržljivosti, raznovrsne primjene i jednostavnog uzgoja.
U Hrvatskoj su se bundeve počele uzgajati relativno rano, osobito u kontinentalnim krajevima, gdje su postale važan dio jesenske prehrane i seoske tradicije. Nekada su bile sinonim za “skromno jelo”, dok su danas i dio moderne gastronomije.
Značenje i simbolika
Bundeva je u mnogim kulturama simbol plodnosti, obilja i zaštite. U narodnim vjerovanjima smatrala se čuvarom doma – često bi se postavljala na prozore ili ispred kuće kako bi „otjerala zle duhove“.
U nekim krajevima Hrvatske koristila se i u narodnim običajima tijekom berbe ili blagdana – kao znak završetka sezone i zahvalnosti zemlji.
Zašto se za Halloween dube bundeve?
Tradicija dubljenja bundeva za Halloween potječe iz Irske, a prvotno se nisu koristile bundeve – nego repe i krumpiri.
Legenda govori o Jacku Škrtici (Stingy Jack), lukavom čovjeku koji je prevario vraga, pa je nakon smrti osuđen lutati svijetom s ugljenom u izdubljenoj repi. Kad su Irci stigli u Ameriku, otkrili su bundevu – veću, mekšu i pogodniju za rezbarenje – i tako je nastao Jack-o’-lantern, današnji simbol Halloweena.
Danas su svjetleće bundeve postale globalni jesenski ukras i dio kreativnog izražavanja.
Najpoznatije vrste bundeva
Bundeve dolaze u bezbroj oblika, veličina i boja. Evo nekoliko najpoznatijih:
Hokkaido (Cucurbita maxima) – najpoznatija jestiva sorta, narančaste kore i slatkastog mesa, izvrsna za juhe i pečenja.
Butternut (Cucurbita moschata) – poznata kao muškatna tikva; ima aromatično, nježno meso i koristi se u juhama, rižotima i kolačima.
Turkinja (Turban squash) – dekorativna i osebujna oblika, često se koristi kao ukras, ali je i jestiva.
Ghost pumpkin – bijela bundeva, omiljena za ukrase i moderne jesenske dekoracije.
Atlantic Giant – poznata po tome što doseže težinu i do 300 kg, koristi se za natjecanja u najvećim bundevama.
Bundeve u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se najviše uzgajaju:
- Cucurbita pepo – klasične jestive bundeve i one za pečenje sjemenki.
- Muškatne tikve (C. moschata) – zbog otpornosti i dugog čuvanja.
- Hokkaido – sve popularnija među malim proizvođačima i u eko uzgoju.
Najviše se uzgajaju u Podravini, Slavoniji i Međimurju, gdje su i dio tradicijskih jela – juha od bundeve, bučnice, pečenih sjemenki i ulja od buče.
Zanimljivosti
- Najveća bundeva ikad uzgojena težila je više od 1.200 kilograma.
- Cvjetovi bundeve su jestivi i koriste se punjeni sirom ili u pohanoj verziji.
- Bučino ulje, posebno popularno u sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji, pravi se od preprženih sjemenki i cijenjeno je zbog bogatog, orašastog okusa.
- Bundeve su vrlo hranjive – sadrže vitamine A, C i E, kalij i vlakna, ali malo kalorija.
Zaključak
Od drevnih civilizacija do današnjih stolova, bundeva je prošla put od skromne biljke do simbola jeseni.
Bilo da je pečemo, kuhamo, pretvaramo u pitu ili od nje izrađujemo ukrase – bundeva nas podsjeća na ciklus prirode, zahvalnost i toplinu doma.