Neke priče rastu polako, iz zemlje svakodnevice, njeguju se tiho i procvjetaju kada im dopustimo prostor da budu ono što jesu. Upravo je takva priča Fiorete – nježna, ali snažna, osobna, a univerzalna.
Upoznajte Nikolinu – pravnicu koja je odabrala cvijeće, riječi i stvaranje kao svoj novi jezik. Kroz iskrenost, simboliku i ljubav prema prirodi, danas stvara prostor u kojem se mnoge žene prepoznaju. Ovo je razgovor o promjeni, ženskoj snazi i ljepoti izraza.
Jeste li oduvijek osjećali toliku povezanost s prirodom ili se to razvilo kasnije?
Oduvijek sam osjećala povezanost s prirodom – odrasla sam na selu, gdje je priroda bila dio svakodnevice. Nešto što je raslo s nama, mijenjalo se i razvijalo zajedno s nama.
Baka je bila moja dadilja i zapravo me upravo njezino cvijeće hipnotiziralo – ono je bilo moj prvi susret s tišinom, bojama i ljepotom života.
Što je bio ključni trenutak kad ste odlučili ostaviti pravnu karijeru i posvetiti se cvijeću?
Nakon što sam rodila kćer, počela sam tražiti dublji smisao. Bila sam ostvarena u mnogim životnim ulogama – kao žena, majka, pravnica – ali osjećaj ispunjenosti je izostajao. Na kraju svakog dana ostajao je neki nemir, kao da nešto nedostaje.
Tada sam se počela vraćati svojim počecima – onome što me uvijek pokretalo: umjetnosti i prirodi. Cvjećarstvo je postalo spoj tog dvoje.
Kako je izgledao prijelaz iz svijeta prava u svijet biljaka i emocija?
Prijelaz je došao prirodno. Listajući stare albume, tražila sam fotografije na kojima sam sretna – i shvatila da je cvijeće uvijek bilo prisutno. Čak i na dan diplomiranja, nisam se fotografirala s diplomom, već s buketima koje sam dobila. Kad sam upisala prekvalifikaciju za cvjećarstvo, sve je počelo izlaziti iz mene – znanje i praksa koje sam tamo stjecala bile su mi prirodne, kao da su oduvijek bile u meni.
Naravno, bilo je trenutaka kada nije bilo lako – zamijeniti stabilan uredski posao fizičkim radom u cvjećarnici bio je izazov.
Ali imala sam veliku sreću – prekrasnu podršku mentora na praksi i kolega na poslu. Oni su prvi vjerovali u mene na tom putu. Njihovo znanje, toplina i povjerenje dali su mi krila. I danas su mi inspiracija. Nisu mi samo pokazali tehnike, nego su me podsjetili koliko je važno osloniti se na nekoga tko vidi tvoju iskru i ohrabri te na tom putu.
Jeste li se bojali te promjene – i kako ste znali da idete u pravom smjeru?
Naravno da me bilo strah. Loše podnosim promjene, a najviše me mučilo što će drugi reći, kako će reagirati. I danas često čujem pitanje: “Zašto si onda studirala?” Ali ljudi ne razumiju da time nisam ništa izgubila – samo dobila. Studij me oblikovao kao osobu.
A znala sam da idem u dobrom smjeru jer sam se, prvi put nakon dugo vremena, počela osjećati slobodno.
Kako je nastala Fioreta? Što to ime znači za Vas?
Fioreta je nastala spontano. Željela sam podijeliti radost koju mi cvijeće daje. Počela sam pisati svojevrsni dnevnik – mjesto na kojem sam dijelila spoznaje, radove, ali i tražila potvrdu da radim nešto dobro. Nesigurnost je i dalje dio mene.
Ime je predložio moj suprug, koji mi je velika podrška na ovom putu – tako me zove od milja. Na talijanskom fiore znači cvijet, a fioreta nije standardna riječ, ali zvuči kao nježna umanjenica, moj mali osobni cvjetak. Možda nije pravilan prijevod, ali meni je savršen – jer nosi emotivnu vrijednost i priču. A nastavak di Nikoleta nadovezao se prirodno.
Tako je nastala Fioreta.
Vaš Instagram profil odiše toplinom, simbolikom i ženstvenošću. Kako izgleda Vaš kreativni proces – od ideje do objave?
Zahvalna sam kad netko primijeti tu toplinu. Proces je svaki put drukčiji, ali u osnovi sličan. Nešto primijetim, nešto me inspirira – i to odmah povežem s cvijećem. Najviše vremena odlazi na fotografiranje, a najmanje na pisanje i aranžiranje – to je moj prostor, tu se osjećam prirodno.
Trenutno su mi inspiracija žene koje sam susrela – one koje su ostavile trag, ili barem priču vrijednu pričanja. Prije me inspirirala glazba i način na koji su pjesme nastajale – vjerujem da ću se i tome vratiti.
Na koji način cvijeće za Vas postaje izraz ženske snage?
Žene su vrlo slične cvijeću. Često šutimo, trpimo, a svijetu i dalje dajemo ljepotu i darove. Ponekad mi se čini da žene intuitivno razumiju život cvijeća – zato ga i vole.
Svaki cvijet nosi svoju priču, karakter i simboliku. Kroz povijest su se emocije izražavale upravo cvijećem – ono je komuniciralo umjesto riječi. Vjerujem i da cvijeće ima terapeutski učinak, osobito na žene. Već i sam pogled na cvijet izmami osmijeh, a miris – on je često povratak u najljepše uspomene.
Često koristite cvijeće kao metaforu za ženu. Imate li najdraži cvijet koji Vas podsjeća na Vas – ili na žene koje Vas inspiriraju?
Posebno volim perunike. Njihov miris, struktura – tri latice koje gledaju prema gore, kao da teže nebu, i tri koje se spuštaju prema zemlji – simbol su stremljenja i ukorijenjenosti. Tu se pronalazim.
Kako birate simboliku iza svakog cvijeta koji prikazujete?
Promatram cvijet u cjelini – njegov miris, strukturu, simboliku, trajnost. On mi sam daje odgovor. A ponekad me jednostavno podsjeti na neki događaj, osobu ili iskustvo – i tada pišem iz tog mjesta.
Spomenuli ste da Fioretu vidite kao pelcer – možete li to malo produbiti?
Sve više primjećujem koliko se žene na ovim prostorima bore s time da „prodišu“. Pišući, nadam se da ću nekoga potaknuti na promjenu, pružiti osjećaj da nije sam, ili ga podsjetiti na sretna vremena.
Također, u Hrvatskoj se cvjećarstvo još uvijek podcjenjuje. Vlada mišljenje da je to posao za one koji “nisu mogli ništa drugo”, a istovremeno se sve češće pojavljuju pojedinci bez obrazovanja ili iskustva koji se bave time površno. A da biste bili dobar cvjećar, morate imati cijeli spektar vještina – kreativnost, umjetnički senzibilitet, komunikacijske i emocionalne sposobnosti, trgovačke i organizacijske vještine…
Također, cvjećarstvo kod nas postoji gotovo isključivo u klasičnom obliku – kao zaposlenik ili vlasnik cvjećarne. No, postoji prostor za razvoj – osobito u digitalnom smislu, jer mnoge naše cvjećarnice još uvijek ne nude kvalitetan sadržaj na mreži, a nove generacije kupuju upravo putem digitalnih kataloga.
Cvjećarstvo se može povezati s mnogim drugim područjima – i tu vidim veliki potencijal.
Što Vama znači zajednica žena koje stvaraju? I kako gledate na ideju uzajamne podrške među kreativkama?
Zajednica žena koje stvaraju je sve brojnija i sve snažnija – i to mi je predivno. Važno je da se međusobno slušamo, podržavamo i surađujemo. Zajedno smo jače.
Kako zamišljate daljnji razvoj Fiorete – imate li ideje koje još želite „zasaditi“?
Uvijek imam ideje! Nastavit ću pisati i aranžirati, ali bih voljela pružiti i podršku drugim cvjećarima – kroz razvoj digitalnog sadržaja, kataloga, tekstova, povezivanje cvijeća s drugim kreativnim granama.
Jedna od mojih velikih želja je izraditi cvjetni kalendar – nešto što će pružiti inspiraciju, dati mali bijeg iz svakodnevice, ali nas i nježno vratiti u nju.
Što biste poručili ženama koje se, poput Vas nekad, nalaze na raskrižju – između sigurnog i nepoznatog?
Poručila bih im da, ako sada nisu zadovoljne svojim životima, krenu putem onoga što ih pokreće.
Da ne ostaju na mjestu – jer pokret donosi jasnoću i snagu. Sigurno će vas negdje dovesti.
Imate li osobnu „mantru“ ili misao vodilju koja Vas nosi u stvaranju – ili u životu?
Nemam jednu konkretnu – svaki dan donese novu misao, ili me podsjeti na neku staru koja iznova postane istinita. Nastojim razumjeti svijet i ljude oko sebe – mislim da nam upravo to najviše nedostaje.
A često se sjetim i stihova Crvene jabuke. Možda zvuče grubo, ali meni su toliko točni:
„Život je jukebox – svatko svoju pjesmu bira.“
Nikolinina priča podsjeća nas da nije slabost promijeniti smjer, već hrabrost. Da cvijeće može biti mnogo više od estetike – ono može biti jezik, utjeha i poziv na buđenje.
Saznajte više o Fioreti di Nikoleti na njenom Instagramu!
Ako ste i sami na raskrižju, možda će vas baš njezine riječi potaknuti da zastanete, oslušnete i krenete putem koji više nalikuje vama. Jer kako i sama kaže – pokret donosi jasnoću.
Fotografije: Josip Čoklica