Malo je biljaka koje izgledaju kao da su nastale iz mašte. Victoria amazonica jedna je od njih. Njezini golemi listovi plutaju na površini amazonskih voda poput zelenih platformi, s uzdignutim rubovima i mrežom snažnih rebara na donjoj strani. Mogu doseći oko tri metra u promjeru, dok podvodne peteljke kojima su pričvršćeni za dno mogu biti duge i do osam metara.
Ali listovi nisu njezina jedina neobičnost. Cvijet Victoria amazonica živi svega oko dva dana, tijekom kojih mijenja boju, miris, temperaturu i spolnu funkciju. Prve noći bijel je i privlači oprašivače, a zatim ih nakratko zarobi u svojoj unutrašnjosti. Drugog dana postaje ružičast i oslobađa pelud.
Biljka koja danas raste u tropskim botaničkim vrtovima nekoć je bila jedna od najvećih botaničkih senzacija viktorijanske Europe.
Iz amazonskih voda u botaničke zbirke
Divovski lopoči roda Victoria rasprostranjeni su u Južnoj Americi, a Victoria amazonica raste u sporim i mirnim vodama Amazonskog bazena, Guiana i Pantanala. Prvi zapisi o golemoj vodenoj biljci sežu u početak 19. stoljeća, dok ju je 1837. u Britanskoj Gvajani ponovno zabilježio istraživač Robert Schomburgk.
Biljka je najprije dobila ime Victoria regia, u čast kraljice Viktorije, koja je iste godine započela svoju vladavinu. Kasnije je ime promijenjeno u Victoria amazonica.
U 19. stoljeću europski botaničari već su bili fascinirani egzotičnim biljkama koje su stizale iz različitih dijelova svijeta. No Victoria je bila nešto posebno. Nije bilo dovoljno opisati je ili nacrtati. Europljani su je željeli uzgojiti i vidjeti kako cvate.
Problem je bio u njezinim sjemenkama. Nekoliko pokušaja da ih se dopremi iz Južne Amerike u Britaniju 1846. i 1848. završilo je neuspješno. Prva uspješna pošiljka stigla je početkom 1849., a biljke su uzgojene u Kewu.
Ipak, Kew nije bio prvi koji ju je uspio dovesti do cvatnje.
U Chatsworthu je vrtlar Joseph Paxton za biljku pripremio grijani bazen unutar Velikog staklenika. U studenome 1849. Victoria je ondje prvi put procvala u Engleskoj, a cvijet je predstavljen kraljici Viktoriji.
Uspjeh je imao odjek daleko izvan botanike. Divovski lopoč postao je simbol viktorijanske fascinacije tropskim svijetom, a njegova građa čak je povezana s razvojem arhitekture staklenika i nadahnula Josepha Paxtona pri stvaranju slavnog Crystal Palacea.
Godine 1852. Kew je otvorio Waterlily House, posebno izgrađen staklenik za divovske lopoče. U vrijeme otvaranja bio je to najširi jednorasponski staklenik na svijetu.
Kako izgleda divovski lopoč?
Na prvi pogled list Victoria amazonica djeluje gotovo jednostavno: velik je, okrugao i pluta na vodi.
No kada ga pogledamo s donje strane, njegova struktura postaje puno zanimljivija.
List je građen od guste mreže snažnih rebara koja se šire od središta prema rubovima. Između njih nalaze se zračni prostori koji pridonose uzgonu, dok je donja površina ljubičastocrvena i prekrivena oštrim bodljama. Uzdignuti rub dodatno povećava krutost lista.
Takva građa nije slučajna.
List mora istodobno biti dovoljno lagan da pluta i dovoljno čvrst da se ne uruši pod vlastitom težinom. Rebrasta konstrukcija zato podsjeća na neku vrstu prirodnog arhitektonskog nosača.
A biljka svoje listove proizvodi iznenađujuće brzo. Novi listovi počinju kao bodljikavi, savijeni vrhovi i mogu se širiti vrlo brzo, čak oko pola četvornog metra dnevno u povoljnim uvjetima.
Može li čovjek stajati na listu?
Prikazi ljudi koji stoje na golemoj lisnoj plohi jedan su od razloga zbog kojih je Victoria postala toliko poznata i izvan botaničkih krugova.
I da, njezin list doista ima iznimnu nosivost. Kew navodi da može podnijeti težinu malog djeteta, dok botanički podaci navode da zreo list može podnijeti oko 45 kilograma ako je opterećenje ravnomjerno raspoređeno.
No to ne znači da je riječ o prirodnoj plutajućoj platformi na kojoj je sigurno stajati. Nosivost ovisi o veličini i stanju lista, rasporedu težine i uvjetima. Povijesne fotografije ljudi na listovima postoje, ali one su prije svega svjedočanstvo koliko je biljka fascinirala posjetitelje botaničkih vrtova.
Šuma ispod vode
Golemi listovi ne stvaraju samo spektakularan prizor na površini. Oni mijenjaju i svijet ispod sebe.
Kada velik broj listova prekrije površinu vode, prodiranje svjetlosti u dublje slojeve znatno se smanjuje. Listovi se tijekom sezone mogu toliko proširiti po površini da ograniče rast većine drugih biljaka.
To ipak ne znači da je prostor ispod lista jednostavno „mrtav”. Vodeni organizmi nisu svi jednako ovisni o svjetlosti, a biljke i alge koje rastu na većim dubinama prirodno ovise o količini svjetlosti koja do njih dopire.
Victoria tako svojim listovima mijenja mikrookoliš oko sebe. Kao i svaka velika biljka, ona ne zauzima samo prostor – svojim rastom utječe na uvjete u kojima žive drugi organizmi.
Cvijet koji traje samo dvije noći
Ako su listovi Victoria amazonica impresivni veličinom, cvijet je impresivan ponašanjem.
Svaki cvijet pojavljuje se pojedinačno iz dubine, izdiže se do površine i otvara navečer. Prve noći je bijel, snažno miriše i nalazi se u ženskoj fazi. Ujedno proizvodi toplinu – proces poznat kao termogeneza. Miris i toplina pomažu privući noćne kornjaše koji služe kao oprašivači.
Kada kornjaš uđe u cvijet, biljka se tijekom noći zatvara oko njega.
To nije slučajnost ni zamka iz koje kukac ne može pobjeći. Cvijet mu pruža sklonište i istodobno ga zadržava dovoljno dugo da se odvija proces oprašivanja.
Tijekom tog razdoblja događa se velika promjena.
Bijela prve noći, ružičasta druge
Prve noći cvijet je bijel i funkcionalno ženski – prima pelud koju je kornjaš donio s drugog cvijeta.
Sljedećeg dana ostaje zatvoren, a cvijet prelazi u mušku fazu. Tada prašnici oslobađaju pelud. Istodobno se cvijet mijenja: njegova boja prelazi iz bijele u ružičastu, a prestaju i miris te intenzivna proizvodnja topline koji su privukli kukce prve noći.
Sljedeće večeri cvijet se ponovno otvara.
Kornjaši izlaze kroz otvor, prekriveni novim slojem peludi, i odlijeću prema drugom bijelom cvijetu koji ih privlači svojim mirisom.
Na taj način Victoria amazonica usklađuje boju, miris, toplinu i spolnu fazu cvijeta s ponašanjem svojih oprašivača.
U Kewu se cvjetovi danas ručno oprašuju jer prirodni oprašivači tamo nisu prisutni.
A što se događa nakon toga?
Nakon što cvijet završi svoj kratki spektakl, postupno tone ispod površine vode. Tamo se nastavlja razvoj ploda i sjemenki.
Cijeli slijed traje vrlo kratko.
Biljka mjesecima ulaže energiju u rast, stvaranje listova i pripremu cvijeta, a zatim se čitava reproduktivna strategija odvije tijekom svega nekoliko noći.
U tome postoji nešto gotovo paradoksalno: najupadljiviji dio biljke jedan je od njezinih najkratkotrajnijih.
Od kraljevskog čuda do suvremene botanike
Viktorijanci su Victoria amazonica doživljavali kao čudo koje treba pobijediti, uzgojiti i pokazati publici. Danas je gledamo drukčije.
Više nije samo simbol egzotične prirode. Ona je predmet istraživanja o razvoju biljaka, građi listova, termogenezi, oprašivanju i odnosima između biljaka i njihovih oprašivača.
A znanje o divovskim lopočima još nije završilo.
Dugo se vjerovalo da rod Victoria ima samo dvije vrste. No 2022. godine znanstvenici iz Kewa i njihovi suradnici opisali su Victoria boliviana, novu vrstu koja je desetljećima bila skrivena među primjercima označenima kao druge vrste. Genetska istraživanja potvrdila su da se radi o zasebnoj vrsti.
Victoria boliviana danas se smatra najvećom poznatom vrstom roda Victoria, s listovima koji mogu prelaziti tri metra u promjeru. To znači da Victoria amazonica, koliko god bila golema, više nije jedina kraljica tog roda.
Biljka koja je promijenila način na koji gledamo na vodene biljke
Victoria amazonica istodobno je biljka, arhitektura, povijest i mala predstava.
Njezini listovi pokazuju koliko daleko može otići prirodna konstrukcija kada treba spojiti malu težinu i veliku nosivost. Njezin cvijet pokazuje koliko se reprodukcija može precizno uskladiti s ponašanjem životinja. A njezina povijest u Europi pokazuje koliko je jedna biljka mogla zaokupiti maštu čitavog društva.
Danas je poznajemo puno bolje nego prije dva stoljeća. Ipak, kada se golemi list pojavi na površini vode, a bijeli cvijet otvori nakon zalaska sunca, nije teško razumjeti zašto je upravo Victoria amazonica nekoć bila botaničko čudo viktorijanskog doba.
