Cvijet najčešće zamišljamo kao nešto statično: jednom procvjeta, neko vrijeme privlači pogled, a zatim uvene. No kod nekih biljaka između tih faza događa se još jedna zanimljiva promjena – cvijet mijenja boju dok stari.
Ta promjena nije uvijek samo posljedica propadanja latica. Kod pojedinih biljaka ona je dio vrlo preciznog odnosa s oprašivačima. Boja može biti vizualni signal koji govori da je cvijet mlad i pun nagrade – ili da je njegova reproduktivna uloga već završila.
Ipak, važno je razlikovati različite vrste promjena. Nisu svi cvjetovi koji mijenjaju boju uključeni u takav sustav, a istraživanja pokazuju da se mehanizmi razlikuju od vrste do vrste.
Boja kao signal
Za kukca koji traži nektar cvijet nije samo lijep. Njegova boja, oblik i miris predstavljaju informacije koje mu pomažu pronaći nagradu.
Zato promjena boje može biljci donijeti zanimljivu prednost. Ako se nakon određene faze u cvijetu smanji količina nektara ili pelud više nije dostupan, nova boja može pomoći oprašivaču da takve cvjetove zaobiđe i usmjeri se prema onima koji su još vrijedni posjeta.
Drugim riječima, biljka može imati svojevrsni vizualni znak za promjenu vrijednosti cvijeta.
Kod biljaka kod kojih je takav sustav razvijen, to može koristiti objema stranama: oprašivač manje vremena troši tražeći nagradu, a biljka povećava učinkovitost prijenosa peluda.
Kako cvijet uopće mijenja boju?
Boja cvijeta rezultat je kombinacije biljnih pigmenata i načina na koji oni međusobno djeluju sa staničnim tkivom.
Među najvažnijim skupinama su flavonoidi, osobito antocijani, te karotenoidi. Na izgled boje mogu utjecati i pH unutar stanica, razgradnja postojećih pigmenata, stvaranje novih pigmenata i njihova međusobna interakcija.
Zato promjena iz jedne boje u drugu ne mora značiti da je biljka jednostavno „dodala novu boju”. Ponekad se postojeći pigment razgrađuje, drugi postaje vidljiviji, a ponekad biljka aktivira potpuno drukčiji metabolički put.
Rezultat možemo vidjeti golim okom, iako se promjena događa na razini stanica.
Lantana: cvijet koji mijenja signal
Lantana (Lantana camara) jedan je od najpoznatijih primjera.
U jednoj cvatnji možemo istodobno vidjeti mlade žute cvjetove i starije cvjetove koji prelaze u narančaste, ružičaste ili crvene nijanse. Istraživanja su pokazala da je boja povezana s dobi cvijeta i dostupnošću nagrade za oprašivače. U različitim populacijama i uvjetima zabilježeni su nešto drukčiji obrasci, pa mehanizam nije potpuno isti svugdje.
U jednoj od dobro proučenih varijanti Lantana camara promjena boje povezana je s oprašivanjem: nakon što pelud dospije na njušku cvijeta, počinje brza sinteza antocijana, zbog čega žuti cvijet mijenja boju. Oprašivači su pritom pokazivali snažnu sklonost prema žutim cvjetovima.
Kod drugih populacija pokazalo se da se promjena boje može odvijati i bez samog oprašivanja te biti prvenstveno povezana sa starenjem cvijeta. Ono što je zajedničko jest da boja može pružati informaciju o njegovoj vrijednosti za oprašivača.
Plućnjak: od ružičaste do plave
Plućnjak (Pulmonaria) još je jedan vrlo zanimljiv primjer.
Njegovi cvjetovi otvaraju se crvenkasti ili ružičasti, a kako stare prelaze u plavu. Kod proučavane vrste Pulmonaria collina, mladi cvjetovi imali su više nektara i češće su bili neoprašeni, dok su stariji, plavi cvjetovi imali manje nagrade. Oprašivači su pritom preferirali mlade crvene cvjetove.
Važno je da sama promjena boje, prema istraživanjima, nije bila potaknuta posjetom kukaca ili oprašivanjem. Do nje je dolazilo jednostavno starenjem cvijeta. Ono što je fascinantno jest da se ta promjena ipak uklapa u sustav komunikacije s oprašivačima: oni mogu koristiti boju kao informaciju o tome koji cvjetovi nude više nagrade.
To je lijep primjer zašto nije dobro svaku promjenu boje nazvati „signalom nakon oprašivanja”. Biljka može mijenjati boju zbog vlastitog razvoja, a oprašivači su ti koji iz te promjene izvlače korisnu informaciju.
Divovski lopoč koji prelazi iz bijele u ružičastu
A onda postoji Victoria amazonica, čiji je način promjene boje gotovo nevjerojatan.
Njezin golemi cvijet otvara se prve večeri bijel, intenzivno miriše i proizvodi toplinu. Time privlači kornjaše koji u njega ulaze dok traže izvor hrane. Cvijet se zatim zatvara i privremeno ih zadržava unutra. Tijekom sljedećeg dana mijenja boju u ljubičasto-ružičastu, prestaje proizvoditi privlačan miris i toplinu te prelazi u mušku fazu cvatnje, tijekom koje oslobađa pelud.
Kada se druge večeri ponovno otvori, kornjaši izlaze prekriveni peludom i odlaze prema drugom, bijelom cvijetu.
Ovdje promjena boje nije samo dekorativna. Ona je dio vrlo složenog slijeda promjena u kojem se mijenjaju boja, miris, temperatura cvijeta, spolna faza i dostupnost peludi.
To je jedan od najdramatičnijih primjera koliko se cvijet može promijeniti tijekom samo nekoliko desetaka sati.
Zašto biljka zadržava stare cvjetove?
Tu dolazimo do još zanimljivijeg dijela.
Mogli bismo očekivati da bi bilo najbolje što prije odbaciti cvijet koji više ne nudi nektar. No neke biljke čine upravo suprotno: zadržavaju promijenjene, „stare” cvjetove.
Kod plućnjaka, primjerice, plavi cvjetovi mogu povećati ukupni vizualni prikaz biljke i pomoći da se cijela biljka lakše uoči iz daljine. Kada oprašivač dođe bliže, međutim, boja mu pomaže odabrati mlađe, nagrađujuće cvjetove.
Sličan princip proučavan je kod nekih vrsta lantane. Stariji cvjetovi mogu ostati na cvatnji i tako povećati ukupnu vidljivost cvata, dok boja pomaže oprašivačima da pronađu mlađe cvjetove koji još nude nagradu.
Biljka tako istovremeno koristi dva signala: veliki, uočljivi cvat privlači oprašivača izdaleka, a različite boje pomažu mu da se snađe kada stigne.
Cvijet kao promjenjivi znak
Ovi primjeri pokazuju da boja cvijeta nije jednostavno „ukras”.
Može se mijenjati kako cvijet stari, nakon oprašivanja ili kao posljedica promjena u pigmentima i staničnoj kemiji. U nekim slučajevima promjena utječe na ponašanje oprašivača i može pomoći biljci da učinkovitije usmjeri njihove posjete. U drugim slučajevima njezina funkcija nije tako jasna i ne možemo svaku promjenu objasniti kao namjerni signal.
Upravo je zato zanimljivo promatrati cvijet kroz vrijeme.
Ružičasta, plava, žuta ili bijela boja nije uvijek samo boja. Ponekad je ona zapis o tome koliko je cvijet star, je li još reproduktivno aktivan i koliko je vrijedan njegovom posjetitelju.
A ono što nama izgleda kao jednostavna promjena boje može biti rezultat složenog odnosa između biljke, njezinih pigmenata i životinja koje joj pomažu u razmnožavanju.
